Dinosaurusi vrebaju iz svakog “frižidera”, bježe jedino od zakona i kontrole

Hrvatska zastupnica u EU Parlamentu Marijana Petir za Karlovački tjednik govori o problemima hrvatske poljoprivrede, nelojalnoj trgovačkoj praksi, uvozu hrane upitne kvalitete, neorganiziranosti poljoprivrednika, neučinkovitoj državnoj administraciji, državnom poljoprivrednom zemljištu...

Hrvatsku zastupnicu u Europskom parlamentu Marijanu Petir našoj javnosti ne treba posebno predstavljati. No, valja svakako podsjetiti da je članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za prava žena i jednakost spolova, izaslanstva u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU – Republika Makedonija.  Jednu od naših najaktivnijh predstavnica slobodno možemo zvati i ambasadorica, ali i odvjetnica hrvatske poljoprivrede i poljoprivrednika koja već četiri godine istim žarom zagovara, promovira, predstavlja sve ljude koji svojim rukama, radom i  trudom proizvode najzdravije i najkvalitetnije prehrambene proizvode, a stilom života predstavljaju kulturu, običaje i duhovnu baštinu hrvatskog naroda.

- Mislim da ni sami nismo svjesni koliko kvalitetnu hranu i vina imamo i koliko je naša hrana ustvari novost i otkriće za europska nepca te bi puno više trebali raditi na brendiranju Hrvatske kao destinacije, ali i naših mikro regija jer svaka ima svoje posebnosti, rekla nam je Petir koja je za ovaj intervju odvojila tridesetak minuta svog dragocjenog vremena iz pretrpanog rasporeda tijekom nedavna boravka u Ogulinu gdje je otvorila Dane meda. Zanimalo nas je kako i na koji način pomaže i promovira naše poljoprivrednike, predstavnike OPG-a i pčelare, zahtjevnom i ogromnom europskom tržištu?

- Više puta godišnje organiziram i ugošćujem ih u Bruxellesu i na taj način im pomažem u promociji i predstavljanju njihovih proizvoda s namjerom da ih prvo novinari, blogeri, ali i moji kolege zastupnici upoznaju i degustiraju delikatese naše zemlje, a ta druženja u pravilu izazovu veliko oduševljenje, tako da je postalo već općepoznato da nema boljih događanja u Parlamentu, nego kad ih mi organiziramo, kaže nam kroz smijeh Petir. Dosad sam organizirala predstavljanje proizvoda krašićkog kraja koji su pratili izložbu o blaženom A. Stepincu, koju sam organizirala, zatim proizvode Sisačko-moslavačke županije kada sam predstavljala Lonjsko polje i svoj rodni kraj Moslavinu, predstavila sam proizvode Zadružnog saveza Dalmacije kada sam najavljivala Mediteranski sajam u Dubrovniku, Slavonija je ostavila poseban dojam i u Parlamentu, ali i na ulicama Bruxellesa, a svake godine na EU tjedan pčela i oprašivača u Bruxelles dovodim oko desetak pčelara iz svih dijelova Hrvatske.  Kao ambasadorica mladih poljoprivrednika, deset mladih poljoprivrednika svake godine dovodim u Bruxelles gdje se oni predstavljaju i druže s kolegama poljoprivrednicima iz EU zemalja što im omogućuje razmjenu iskustava i ideja te sklapanje prijateljsko-poslovnih veza. Isto tako na promocije nastojim pozvati što veći broj otkupljivača i ugostitelja, nekoga tko može biti zainteresiran za otkup naših proizvoda. Surađujem s vinarima, a i pokroviteljica sam Sabatine te su upravo naši vinari predstavili svoja vina i dobili određene ponude za plasman na belgijsko tržište.

-Prilikom obilježavanja Dana državnosti predstavila sam vina Đakovačko-osječke nadbiskupije i sir najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika Ivana Gašića. Već pretpostavljate da su vina oduševila naše goste, ali s obzirom na to da je Belgija poznata po proizvodnji vrhunskih sireva, kojih ima na stotine vrsta, oduševljenje Gašićevim sirom dodatno je priznanje kvalitete hrvatskih proizvoda. Tako nešto fino u životu nismo jeli, mahom su komentirali gosti, kao što su slasno jeli  i puni hvale komentirali domaću šunku s OPG-a Dobrovac iz Baranje koja je bila pravi hit i planula je u trenu. Dakle, to je taj način promocije, interes postoji, ja našim proizvođačima osiguram kontakte, a na njima je onda dalje da dogovore količinu, na koje tržite žele i na koji će dalje način plasirati svoj vrhunski proizvod.

Koji su po Vašem mišljenju najveći problemi naše poljoprivredne proizvodnje, sveopće napuštanje sela i odustajanja od već uhodane proizvodnje?

-Nepoštena trgovačka praksa po meni je najveći problem. Ne očekujem, mada bi to bilo jako dobro i napredno kad bismo imali jednu državnu Agenciju koja bi sve svoje napore uložila u promociju i plasman poljoprivrednih proizvoda. No, to bi bila nadogradnja, a mi još uvijek nemamo bazu, mi se još uvijek borimo s osnovnim problemom, a to je ogroman uvoz nerijetko robe upitne kvalitete. Ilustrirat ću to jednim banalnim primjerom: kad pitam mlade Slavonce, završili ste fakultete, živite na selu, imate djedovinu i očevinu, posao u struci teško ili nikako ne možete dobiti, nije li vam onda bolje rješenje ostati doma i baviti se poljoprivredom, nego odlaziti u druge zemlje i tamo raditi nisko kvalificirane poslove? Gotovo uvijek dobivam vrlo slične odgovore. Da, za njih poljoprivreda predstavlja izazov, ne srame se baviti poljoprivredom i to uopće nije razlog njihova odlaska. Razlog je strah da u Hrvatskoj neće uspjeti. Strah ih je hipoteka, odnosno što ako založe svoje kuće i imanja da bi pokrenuli poljoprivredni „biznis“, a jednog dana zbog nelojalne konkurencije neće imati kome prodati svoj proizvod. To je veliki problem s kojim se mi kao društvo još ozbiljno nismo uhvatili u koštac. Nama nažalost  trgovci, nakupci i prekupci vladaju poljoprivrednim tržištem i to se vidi na svakom koraku, jer bilo koja mjera koja se s državne razine pokuša poduzeti da bi se uveo red, vrlo brzo bude zaustavljena na vrlo brutalan i radikalan način. Podsjetit ću na svima poznat slučaj kontrole voća na granici. Nakon razgovora s voćarima i povrtlarima, upozorila sam Europsku komisiju da na hrvatsko tržište dolaze proizvodi iz trećih zemalja koji su tretirani u EU zabranjenim herbicidima i pesticidima  i ako se to dozvoljava to onda predstavlja ne samo nelojalnu konkurenciju našim proizvođačima nego i opasnost za zdravlje potrošača. Komisija mi je odgovorila da možemo uvesti dodatne mjere kontrole, što smo mi i učinili, doduše, cijene tih pregleda su po mišljenju mnogih pretjerano uvećane, no zbog političkih pritisaka mjera je doslovce u nekoliko dana ukinuta. Ne može se naš proizvođač nositi s činjenicom da u vrijeme sezonske berbe, naše tržište bude zatrpano istim proizvodima iz uvoza iz nekih drugih zemalja u kojima su uvjeti proizvodnje drugačiji od naših, a samim tim taj je proizvod automatski jeftiniji od našeg.  A obzirom na standard naših građana, svima je jasno da će ljudi birati jeftinije proizvode.

-Drugo, ako sve mlijeko na hrvatskom tržištu mora proći kontrolu Križevačkog laboratorija, nejasno je kako onda na našem tržištu ima sveg i svačega za što je upitno može li se zvati mlijekom, što naravno nije kontrolirano. Stoga mislim da ni naša administracija ne radi kako bi trebala. I za ovu tvrdnju imam argumentirani primjer. Sjećamo se svi slučaja piletine zaražene salmonelom. Obrazloženje je bilo da mi ništa ne možemo poduzeti sukladno Direktivi, jer je meso kontrolirano u drugoj zemlji članici čijoj kontroli mi moramo vjerovati. No, ukoliko je postojala sumnja u zdravstvenu ispravnost mesa, mi smo kontrolu mogli i trebali provesti – a nismo. Trebali smo zaustaviti kamion ako se sumnjalo da je u njemu piletina zaražena salmonelom, vratiti ga u zemlju iz koje je došao, a onaj koji je taj posao radio trebao je platiti kaznu i na taj se način mogao spriječiti  kaos na tržištu koji smo imali i koji je nanio štetu i domaćim proizvođačima.  Dakle, puno toga ovisi o državnom aparatu, administraciji, carinskim i inspekcijskim službama, koje bi mogle biti učinkovitije nego što jesu. Mogu reći da sam zadovoljna, jer je na moju inicijativu donesen zakon o suzbijanju nepoštene trgovačke prakse u Hrvatskoj, ali ću biti još zadovoljnija kad će se on konačno početi i provoditi.

Do 2020. traje moratorij prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države strancima, konkretno na području Karlovačke županije ima zainteresiranih poljoprivrednika kojima bi ti zapušteni hektari osigurali proširenje proizvodnje i plasman proizvoda na europsko tržište, no natječaji za zakup se ne raspisuju. Što i koga se čeka te pogoduje li država odugovlačenjem, još nekih 15 mjeseci većim „igračima“?

-To što se je u Hrvatskoj dogodilo s državnim poljoprivrednim zemljištem je zaista sramota, odgovara Petir u dahu. Nenormalno je da netko tko ovdje živi ne može u posjed dobiti poljoprivredno  zemljište, ali netko tko npr. živi na Pantovčaku i uopće se ne bavi poljoprivredom može.  Više se niti ne sjećam koliko smo mi izmjena zakona o poljoprivrednom zemljištu usvojili i sad je ponovno napravljena izmjena zakona, te se nadam da će ona ići na ruku lokalnog stanovništva. Ne znam zašto mi jednostavno ne primijenimo primjere dobre prakse iz nama susjednih zemalja, npr. Mađarske. Oni su donijeli zakon gdje su utvrdili da lokalno stanovništvo ima prioritet, što uopće nije suprotno nikakvim direktivama, jer smo mi tražili mišljenje Komisije koja je rekla da se mogu davati  takve  vrste prednosti i ako ste lokalnom stanovništvu dali prednost, neke druge ste automatski isključili. Austrija je svoj problem poljoprivrednog zemljišta riješila kroz poljoprivredne zemljišne zajednice davnih dana. Ovo su samo neki pozitivni primjeri, ali naravno postoje i loši primjeri, gdje se putem „džepnih“ ugovora ili osiguravajućih društava, strane tvrtke ubacuju na domaće tržište i kupuju poljoprivredno zemljište, i to se popularno zove otimanje  zemljišta, o čemu je EU Parlament izdao svoju studiju te traži od Komisije da se uključi u tu problematiku. Ne bih voljela da se takve stvari dogode i u Hrvatskoj. Moramo biti na oprezu i smatram da dok još traje moratorij to zemljište treba doći u ruke lokalnih poljoprivrednih proizvođača, a ne nekoga tko će opet s njim mešetariti.

Bi li masovnije uključivanje i udruživanje poljoprivrednika u Hrvatsku poljoprivrednu komoru ojačalo njihovu trenutačno slabu pregovaračku poziciju, olakšalo zagovaranje istih interesa i ubrzalo rješavanje problema?

-Svakako je problem što naši proizvođači nisu organizirani, pa samim tim nemaju gotovo nikakvu pregovaračku poziciju. Svima je jasno da je potpuno drugačija situacija kad vi negdje nastupate kao pojedinac ili ako iza sebe imate tisuće ljudi. Poljoprivredna komora nastoji funkcionirati u okvirima koji su joj zadani. Izmjene zakona po kojem bi  Komora trebala dobiti veće ovlasti i biti samostalno tijelo su u proceduri. Danas ona ovisi o Ministarstvu poljoprivrede i njihovih 100 tisuća kuna kojima se pokrivaju plaće, što dovoljno govori o nezavidnoj situaciji u kojoj se nalaze, jer oni moraju pratiti sve europske direktive, sudjelovati u radu radnih tijela i u radu Copa Cogece, glavnom lobističkom tijelu europskih poljoprivrednika, a za to nemaju osnovne uvjete. Inače, Copa Cogeca zastupa interese 11 milijuna europskih poljoprivrednika, kao i članove njihovih obitelji. Cilj udruženja je osigurati njihovu opstojnost i razvoj na tržištu Unije koja danas broji 500 milijuna stanovnika odnosno konzumenata, potrošača koji svakodnevno očekuju visoko kvalitetnu i zdravu hranu.  Jer, nastavlja Petir, ako se želi zastupati naše interese i nešto izlobirati mora se biti na mjestu na kojem se odlučuje, a HPK za to nema resurse. Nadam se da je jasno da smo mi još uvijek u poziciji da tražimo dosta izuzetaka za Hrvatsku jer ne možemo pratiti tempo i potrebna nam je podrška na svim razinama.

-Da definitivno, ključ rješenja je u udruživanju, u većoj samostalnosti i većim ovlastima Hrvatske poljoprivredne komore, ali i neovisnom izvoru financiranja kako bi se njihov glas snažnije čuo.  Mi nažalost nismo uspjeli napraviti ono što većina drugih država članica je kada je riječ o proizvođačkim organizacijama. Svega nekoliko ih je do sada registrirano, resorno ministarstvo nije donijelo potrebnu strategiju, a bez strategije koju mora potvrditi EU Komisija nema ni novca iz EU fondova. Procedure za formiranje proizvođačkih organizacija smo zakomplicirali, tako da je proizvođačima jako teško zadovoljiti uvjete koji su propisani. Prema tome, zaključak bi bio da bez udruživanja nema pregovaračke moći poljoprivrednika i nitko vas ne doživljava ozbiljno te u tom kontekstu, proizvođači moraju shvatiti da puno stvari koje im sada otežavaju poslovanje ovisi i o njima.

-No trebamo se vratiti glavnom problemu, a to je suzbijanje nepoštene trgovačke praske s kojom se proizvođači sami ne mogu boriti. No, ako mi želimo na policama supermarketa imati 50 posto domaćih proizvoda, onda udruženi proizvođači uz pomoć Vlade mogu pregovarati s vlasnicima istih i uvjeriti ih u ispravnost takvog poteza, jer u suprotnom ćete morati uzeti ono što vam oni ponude. Ili na primjer, u razgovoru s našim hotelijerima i ugostiteljima, izrazila sam nezadovoljstvo jer ne promoviraju naše poljoprivredne proizvode i mahom robu nabavljaju u trgovačkim lancima. Oni su iskazali spremnost kupovati proizvode od lokalnih OPG-a, ali je za to potrebno da se proizvođači udruže i budu u stanju osigurati dogovorenu količinu.  Poslužit ću se opet jednim jako dobrim primjerom, bez da bilo koga reklamiram, a to je Hotel u Svetom Martinu na Muri. U njemu je zaposleno lokalno stanovništvo i sve što je hotelu potrebno, otkupljuju od lokalnih proizvođača, čak su i fotografije proizvođača na zidu, tako da znate ako pijete prirodni sok od jabuke, tko ga je proizveo. Sve to jako dobro funkcionira, na taj su način pripomogli rastu lokalnog gospodarstva, smanjenju nezaposlenosti i u konačnici kompletno tržište su ponudili domaćim ljudima čime su im dali perspektivu da ostanu živjeti u svom rodnom kraju.

Ima li po Vama naša poljoprivreda kapaciteta i šanse opstati, što bi se pod hitno trebalo mijenjati da se spasi što se još spasiti da?

- Rješenja postoje, prvo se moramo uhvatiti u koštac s problemima na tržištu, da uklonimo nelojalnu konkurenciju i da osiguramo da 50 posto domaćih proizvoda bude na policama supermarketa. Osobno se zalažem  za smanjenje PDV-a na svu hranu, čime bi se postiglo da taj proizvod u konačnici bude jeftiniji, da sama proizvodnja bude jeftinija, jer hrvatskom čovjeku danas je preskupo kupovati hrvatske proizvode. Isto tako mišljenja sam da bi i na turizam trebalo smanjiti PDV, ali uz uvjet da ti turistički i ugostiteljski objekti nude isključivo hrvatski proizvod.

- Tako je napravila i Mađarska koja od zemalja članica ima najvišu stopu PDV od 28 posto. Oni su za najosjetljivije poljoprivredne proizvode smanjili PDV. Mađarskim ugostiteljima i hotelijerima smanjen je PDV na 13% uz jasne uvijete da smiju nuditi isključivo mađarske proizvode, a druga zanimljivost je uspjeh njihove Poljoprivredne komore i udruga, koje su izvršile pritisak na supermarkete uz podršku Vlade, i oni sada u svom asortimanu nude 50 posto domaćih mađarskih proizvoda. Slično se dogodilo i u Rumunjskoj prije tri godine, koja je donijela zakon po kojem na policama mora biti 51% domaćih proizvoda.

-Najbolji primjer zaštite domaćeg proizvoda je Belgija. Istraživanje koje je radio moj ured, a analizirali smo porijeklo pet osnovnih proizvoda: mlijeko, meso, sir, jaja i sezonsko voće i povrće,  i u belgijskim i u našim supermarketima, pokazalo je da se u belgijskim mogao kupiti samo njihov domaći proizvod, osim banana iz uvoza, dok je u slučaj u našem bio dijametralno suprotan. To vam samo govori koliko Belgijci imaju snažno razvijene proizvođačke organizacije, imaju strašnu moć pregovaranja i tu svaka rasprava završava kad oni dođu pred trgovačke lance i uglavnom se uspješno o svemu dogovore.

I tako je vrijeme predviđeno za intervju prebrzo isteklo. No, prije samoga kraja, zastupnica Petir je još poručila: 

- Prvo bih voljela da moje savjete čuju državne vlasti, jer mišljenja sam da bi mi mogli uz bolje kontrole, uz zakonodavstvo koje imamo i možemo osmisliti polučiti veće uspjehe zaštite domaćih proizvoda nego što je to danas slučaj. Voljela bih kad bi se kvaliteta proizvoda zakonski propisala, pa bi se onda znalo da je npr. svježe meso ono koje je od klaonice do police stiglo u roku od 48 sati, čime bi veliki dio uvoznog mesa već otpao u samom startu. Voljela bih kad bi na etiketi bio zabilježen datum klanja, pa se onda ne bi događalo da u frižiderima pronalazimo „dinosuruse“-meso staro i po nekoliko godina. Prvi potez definitivno je na državnoj administraciji, koja bi trebala pojednostaviti procedure, uvesti kontrole, da donese zakonske propise koji mogu tome pomoći, a na kraju krajeva da predstavnike trgovačkih lanaca uvjeri da je u interesu njihovog poslovanja u našoj državi zastupljenost domaćih proizvoda na policama njihovih centara. OPG-cima savjetujem da se počnu udruživati, jer samostalno će im biti sve teže funkcionirati. Pogotovo mladim poljoprivrednicima početnicima ili onima koji su određenoj životnoj dobi kada je teško savladavati neke nove vještine i znanja.  Kroz organizaciju oni mogu zaposliti i profesionalca koji bi im pomogao odraditi sve komplicirane i zahtjevne administrativne poslove te marketinški plasman proizvoda, a to sve mogu platiti europskim novcem, zaključila je Marijana Petir.